I loved the history! Unless you're a World War II buff you'll not have heard this narrative before... Transylvanian Germans! Romania! Soviet work camps! Very interesting. :) And the bit about dancing with the dusty raisin was hilarious and sad all at the same time...I didn't really "get" the writing style until I read the Afterword, though, and that distracted me while I was reading. Otherwise, great book, easy read. U Rumuniji posle Drugog svjetskog rata, u životu sa nemilosrdno "običnim" ljudima, nema mjesta za mladog Lea, koji mora da skriva svoje ljubavne pustolovine. Stoga mu odazak u ruski radni logor isprva izgleda kao neslućena avantura, tokom koje svašta može da se desi i iz koje će se bezbrižno vratiti. Međutim, on u logoru otkriva novu, surovu i beznadežnu stvarnost. Stvarnost neprekidnog, mučnog i besmislenog rada, otuđenosti, poniženja i gladi. To je stvarnost koja se opire razumu, koju je nemoguće sagledati. Zato Leo, nesvjesno, postaje pjesnik; izgladnelo, zaneseno dijete koje se igra sa nepojmljivim istinama da bi preživjelo. Sve se pretvara u pjesmu: nespretnu ali neophodnu. Leo se raduje riječima, krpi ih i smišlja nove. Tako glad postaje anđeo gladi, a preživljavanje u logoru ljuljaška daha. Lopate su u obliku srca, a polumolitva o raspetom zecu – šifra za povremene nalete strave. Sve što ima – Leo pretvara u riječi, toliko bolno intimne i ponekad neprohodne, da pred njima postajemo suvišni i nekako banalni. Ali, Leo nije samo pjesnik riječi. On dostojanstvo čuva i u naizgled običnim, tajanstvenim, svakodnevnim stvarima: batistnoj maramici, ili knjizi. I tako preživljava. Kada izađe iz logora i vrati se kući, dočekuje ga tamni i zlokobni svijet. Sve je usamljeniji. Ophrvan sjećanjima, ustrijeljen stvarnošću koja je isto bezdušna kao i prije, prestrašen i nemoćan, Leo emigrira u Njemačku. Tamo će živjeti do kraja, ali nikada se iz njega neće istrgnuti pjesma logora, pjesma koja je bolna i porazna, ali se ponekad ipak pretvara u čistu, gotovo djetinjastu sreću, u trenutke plesa i zaborava.Hvatam jastuk s fotelje i plešem kroz teskobno popodne.Imam i druge partnere.Plesao sam već i sa čajnikom.S kutijom za šećer.S keksom.S telefonom. S budilnikom.S pepeljarom.S ključem od kuće.Moj najmanji partner bilo je otkinuto dugme s kaputa.Nije istina.Jednom je ispod belog resopalskog stočića ležala prašnjava grožđica. Plesao sam i sa njom. Zatim sam je pojeo. A onda su me ispunile daljine.
What do You think about Leagănul Respirației (2009)?
Very tought book! I don't know yet what to think about it. Exellent writing!
—siddharth13
